1 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. 2 Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. 3 Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga s naše lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru, jer je brod ondje trebao iskrcati teret. 4 U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Duha Svetoga, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. 5 No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi sljedbenici su nas, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6 Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.

7 Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre i ostali s njima jedan dan. 8 Sljedećeg dana isplovili smo i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice* sedmorica Muškarci odabrani za posebne pomoćnike (đakone). Vidi Dj 6,1–6. 9 i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. 10 Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Duh Sveti kaže: ’Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka komu pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«

12 Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. 13 Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Ja sam spreman da me u Jeruzalemu ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«

14 Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.

15 Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojega smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.

17 Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili. 18 Sutradan je Pavao pošao s nama posjetiti Jakova. Kod njega su se skupili i svi starješine. 19 Pavao ih je pozdravio i potanko ih izvijestio o svemu što je Bog kroz njegovu službu učinio među nežidovskim narodima. 20 Kad su saslušali Pavla, dali su hvalu Bogu, a Pavlu su rekli: »Brate, vidiš kako je na tisuće Židova povjerovalo, a svi oni revno slijede Zakon. 21 Oni su čuli da ti učiš sve Židove koji žive među nežidovskim narodima da ostave Mojsijevo učenje. Čuli su kako im govoriš da ne obrezuju svoju djecu niti da slijede naše običaje. 22 Što onda da radimo? Oni će sigurno saznati da si došao. 23 Napravi onako kako ti kažemo. S nama su četiri čovjeka koja su se zavjetovala Bogu. 24 Uzmi ih sa sobom, pristupi zajedno s njima obrednom pranju i plati njihove troškove obreda pa da mogu obrijati glave. Tada će svatko znati da ono što su čuli o tebi nije istina i da ti poštuješ Zakon. 25 A što se tiče nežidovskih vjernika, poslali smo im pismo. U njemu smo im preporučili sljedeće:

26 Pavao je poveo tu četvoricu sa sobom i sutradan je zajedno s njima pristupio obrednom pranju. Nakon toga, otišao je u Hram objaviti kad će završiti dani obrednoga pranja i kada se trebaju prinijeti žrtve za svakoga od njih.

27 Kad se sedam dana obrednoga pranja približavalo kraju, neki Židovi iz Azije ugledali su Pavla u Hramu. Uzbunili su cijelo mnoštvo i uhvatili Pavla 28 te su vikali: »Izraelci, pomozite! To je onaj čovjek koji ljude širom svijeta uči stvarima koje su u suprotnosti s Mojsijevim zakonom. On govori protiv našega naroda i ovoga mjesta. Sad je čak i nežidove doveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« 29 Rekli su to jer su vidjeli Efežanina Trofima s Pavlom u gradu, pa su pretpostavili da ga je Pavao doveo u Hram.

30 Cijeli je grad bio u metežu. Ljudi su se ustrčali, zgrabili Pavla i odvukli ga iz Hrama. Istoga trena za njima su se zatvorila hramska vrata. 31 Pokušali su ga ubiti, a tada je zapovjedniku rimskoga puka stigla vijest o neredima u Jeruzalemu. 32 On je odmah poveo sa sobom neke vojnike i časnike te se brzo uputio k narodu. Kad su Židovi ugledali zapovjednika i vojnike, prestali su tući Pavla. 33 Tada je zapovjednik pristupio Pavlu, uhitio ga i zapovjedio da ga vežu s dva lanca. Nakon toga, upitao je ljude tko je Pavao i što je učinio, na što su jedni počeli vikati jedno, a drugi drugo. 34 U svoj toj zbrci zapovjednik nije mogao ustanoviti što je istina, pa je zapovjedio da Pavla odvedu u vojarnu. 35 Kad se Pavao približio stubama, vojnici su ga morali ponijeti na rukama da ga zaštite od nasilne gomile 36 koja ih je slijedila i vikala za njima: »Ubijte ga!«

37 Baš kad su se spremali odvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao zapovjedniku: »Smijem li vam se obratiti?«

Zapovjednik je rekao: »Zar ti znaš grčki? 38 Ti onda nisi onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena započeo pobunu i poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće razbojnika?«

39 Pavao je odgovorio: »Ja sam Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim vas, dopustite mi da se obratim narodu!«

40 I zapovjednik mu je dopustio. Pavao je stao na stube i rukom dao znak da želi govoriti. Narod se stišao i Pavao je počeo govoriti na aramejskom jeziku.