1 Kad je odlučeno da ćemo isploviti put Italije, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom časniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. 2 Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. 3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu trebalo. 4 Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. 5 Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. 6 Tamo je vojni časnik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

7 Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, pa smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. 8 Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

9 Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskoga posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna, pa je Pavao upozorio posadu. 10 Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« 11 Ali budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je časnik radije poslušao njih nego Pavla. 12 S obzirom na to da luka nije bila sigurna da brod ostane u njoj preko zime, većina je odlučila da se plovidba nastavi. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.

13 Kad je zapuhao blagi južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. 14 Ali ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. 15 Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. 16 Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. 17 Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti, pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. 18 Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more. 19 A trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. 20 Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja i sve naše nade u spasenje su se raspršile.

21 Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. 22 Ali sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. 23 Prošle noći ukazao mi se anđeo. Poslao ga je Bog kojemu ja pripadam i služim. 24 Anđeo mi je rekao: ’Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ 25 Zato, ljudi, gore glave! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je anđeo rekao. 26 No, nasukat ćemo se na neki otok.«

27 Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je kopno blizu. 28 Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg — iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovno su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29 Bojali su se da ćemo udariti o kamenje, pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro svane što prije. 30 Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31 A Pavao je rekao satniku i vojnicima: »Ako ti ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32 Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

33 Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu, govoreći: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34 Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35 Nakon tih riječi uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36 Svi su se razvedrili, pa su i oni jeli. 37 Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38 Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.

39 Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40 Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 No, brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.

42 Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43 Ali njihov časnik htio je spasiti Pavla, pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44 Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj način svi su sretno stigli na obalu.