1 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. 2 Stanovnici otoka su se prema nama ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru, jer je počela kiša i bilo je hladno. 3 Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. 4 Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« 5 A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. 6 Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je on bog. 7 U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri dana nas ljubazno ugostio. 8 Publijev otac ležao je u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. 9 Nakon toga, počeli su dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. 10 Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je trebalo.

11 Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje strane imao je znak bogova Blizanaca. 12 Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, 13 a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. 14 Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. 15 Tamošnji vjernici saznali su da dolazimo, pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

16 Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.

17 Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi skupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našega naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. 18 Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ni s čim nisam zaslužio smrtnu kaznu. 19 Ali kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ja nemam ni za što optužiti svoj narod. 20 Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«

21 Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat koji je stigao odande nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. 22 Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«

23 Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevih zakona i proročkih knjiga. 24 Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. 25 Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Duh Sveti govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:

28 Stoga znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« † Neki kasniji rukopisi dodaju još 29. redak: »Nakon što je Pavao to rekao, Židovi su otišli, a među njima se razvila žučna rasprava.«

30 Pune dvije godine Pavao je ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. 31 Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije priječio.