1 Tada sam ponovno razmišljao o tome da mnogi ljudi na ovom svijetu bivaju okrutno zlostavljani. Vidio sam njihove suze, a nisu imali nikoga da ih utješi. Njihovi zlostavljači imali su svu moć, a zlostavljanima nitko nije pružio utjehu. 2 Pomislio sam da je biti mrtav bolje nego biti živ. 3 No najbolje je onome tko se nije ni rodio, tko nije vidio zla koja se čine na ovom svijetu.

4 Shvatio sam da je svaki trud i svako uspješno djelo zapravo posljedica toga što jedna osoba želi što druga ima. Svatko se trudi biti bolji od drugoga. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.

5 Neki kažu: »Glupo je sklopiti ruke i ne raditi ništa. Jer nećeš imati što jesti osim svojih ruku.« 6 Bolje je imati jednu punu šaku uz odmor, nego dvije pune šake uz stalni rad i lovljenje vjetra.

7 A onda sam opet uočio nešto u ovom svijetu što nije imalo smisla. 8 Vidio sam čovjeka koji nije imao nikoga, ni sina ni brata. Ipak se neprestano trudio i naporno radio, nikad zadovoljan. Nije se upitao: »Za koga ovako naporno radim? Zašto se lišavam svakog zadovoljstva?« I to je besmisleno i jadno!

9 Dvojica rade bolje nego jedan. Zajedno imaju veću dobit od svog rada.

10 Ako jedan padne, drugi će mu pomoći da ustane. Ali teško onome tko radi sam! Kad padne, nema nikog da ga podigne.

11 Kad dvoje ljudi spava zajedno, griju jedan drugog. Ali kako da se ugrije čovjek koji je sam?

12 Jednog čovjeka lako je savladati, dvojica se lakše odupru napadu, a trojica su kao trostruko uže koje je teško strgati.

13 Mladić koji je siromašan ali mudar bolji je od starog budalastog kralja koji više ne sluša upozorenja. 14 Na primjer, bio je jedan mladić koji je došao iz zatvora da upravlja zemljom, iako se rodio siromašan u tom kraljevstvu. 15 Promatrao sam sve ljude i njihove živote na zemlji: oni već slijede sljedećeg mladića koji će postati novi kralj. 16 Nije bilo kraja mnoštvu ljudi koji su ga slijedili. Ali ljudi koji su došli poslije nisu ga cijenili. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.