1 Kraljev je proglas trebao stupiti na snagu trinaestog dana dvanaestog mjeseca Adara.* Adar Posljednji mjesec židovske godine, odgovara razdoblju otprilike od sredine veljače do sredine ožujka. Na dan kad su se neprijatelji Židova nadali da će ih sve uništiti, dogodilo se upravo suprotno — Židovi su dobili moć nad onima koji su ih mrzili.

2 Okupili su se u gradovima u kojima su živjeli u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, s namjerom da napadnu one koji su im željeli nauditi. I nitko im se nije mogao suprotstaviti, jer je strah od njih obuzeo sve narode. 3 Svi satrapi, poglavari u pokrajinama i kraljevi službenici pomagali su Židovima jer su sad strepili pred Mordekajem. 4 Budući da je Mordekaj imao velik utjecaj na kraljevom dvoru, glas o njemu brzo se širio svim pokrajinama i on je postajao sve moćniji.

5 Židovi su snažno udarili na svoje neprijatelje, pobili ih i uništili. Ljudima koji su ih mrzili, činili su što su htjeli. 6 Samo u tvrđavi grada Suze ubijeno je petsto muškaraca. 7-9 Ubili su i deset sinova Hamana, Hamedatovog sina, neprijatelja Židova: Paršandatu, Dalfona, Aspatu, Poratu, Adaliju, Aridatu, Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Jezatu. 10 Ali od njihove imovine Židovi za sebe nisu uzeli ništa.

11 Kralja su istog dana obavijestili o broju ubijenih u Suzi 12 i on je rekao kraljici Esteri: »Židovi su u Suzi pobili petsto ljudi i deset Hamanovih sinova. Mogu samo zamisliti što su učinili u ostalim pokrajinama. Želiš li da još nešto učinim za tebe? Učinit ću što tražiš.«

13 »Ako je kralju po volji«, odgovorila je Estera, »neka se Židovima u Suzi dopusti da i sutra postupaju po današnjem proglasu. I neka se deset Hamanovih sinova objese na vješala.«

14 Kralj je zapovjedio da se baš tako i učini. Izdano je naređenje u gradu Suzi i tijela deset Hamanovih sinova javno su obješena. 15 Židovi iz Suze okupili su se i četrnaestog dana mjeseca Adara. Pogubili su još tristo muškaraca, no od njihove imovine nisu uzeli ništa.

16 I ostali Židovi, raspršeni po svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva, branili su svoj život i obitelji od neprijatelja. Pobili su sedamdeset pet tisuća ljudi, ali od njihove imovine nisu uzeli ništa. 17 Bilo je to trinaestog dana mjeseca Adara. Četrnaestog dana su se odmorili, i taj su dan proglasili danom gozbe i veselja. 18 Židovi u Suzi borili su se protiv svojih neprijatelja trinaestog i četrnaestog dana, a tek petnaestog dana se odmorili. Zato Židovi u gradovima proslavljaju petnaesti dan mjeseca Adara gozbom i veseljem. 19 Zato Židovi koji žive izvan gradova proslavljaju četrnaesti dan mjeseca Adara. Svi slave dan radosti i veselja, a obilježavaju ga poklanjanjem darova u hrani.

20 Mordekaj je pažljivo zabilježio ove događaje. Židovima u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva poslao je pisma 21 da svake godine trebaju slaviti četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara 22 kao dane kad su se Židovi oslobodili svojih neprijatelja i kao mjesec kad im se tuga pretvorila u radost i slavlje. Poručio im je da te dane provode u gozbi i veselju, razmjeni darova u hrani i darivanju siromašnih. 23 Židovi su odlučili činiti kako im je poručio Mordekaj i nastaviti tako slaviti svake godine.

24 Jer Agagovac Haman, Hamedatov sin, neprijatelj svih Židova, naumio je pobiti Židove i izvršio je ždrijeb da bi odredio dan za njihovu propast i uništenje. 25 Ali Estera se pred kraljem zauzela za svoj narod i kralj je na nagovor kraljice okrenuo Hamanovo zlodjelo protiv njega. On i njegovi sinovi obješeni su na vješala. 26 (Te su dane prozvali »purim« po ždrijebu zvanom »pur«.† Vidi Est 3,7.)

Zbog svega što im je poručio Mordekaj i svega što im se dogodilo, 27 Židovi su odlučili ne prekidati običaj, tako da oni i njihova djeca, kao i svi koji im se pridruže, svake godine proslavljaju dva dana mjeseca Adara na način kako im je propisano. 28 Tih dana mjeseca Adara, u svakoj pokrajini i u svakom gradu, svaka obitelj u svakom pokoljenju, treba se sjećati i proslavljati spas Židova. Židovi ne smiju prestati slaviti dane Purima, niti sjećanje na Purim smije zamrijeti među njihovim potomcima.

29 Kraljica Estera, Abihailova kćer, i Židov Mordekaj potvrdili su proglas o blagdanu Purimu. 30 Mordekaj je svim Židovima u svih sto dvadeset sedam pokrajina Kserksovog kraljevstva poslao poruku mira i sigurnosti, 31 poruku proglašenja blagdana Purima i proslavljanja na način kako su Mordekaj i Estera odredili. Jednako tako, Židovi su za sebe i svoje potomke odredili neke druge dane u godini za post i tugu. 32 Esterin je proglas utvrdio propise za obilježavanje Purima i zapisan je u knjigu kraljevskih ljetopisa.