1 Petog dana u šestom mjesecu, šeste godine našeg izgnanstva,* Krajem 592. pr. Kr. sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. 2 Ugledao sam neku priliku koja je ličila na čovjeka. Donji dio tijela bio mu je kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. 3 Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu na glavi. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. 4 Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.

5 Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.

6 Govorio mi je dalje: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«

7 Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. 8 Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroz zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroz zid. 9 Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« 10 Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su Izraelci štovali.

11 Vidio sam sedamdeset starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. 12 Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svog lažnog idola. Jer oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« 13 I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«

14 Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza.† Tamuz Ljudi su vjerovali da je ovaj lažni bog umro, a da njegova žena Ištar traži da joj se pridruže u tugovanju i oplakivanju supruga kako bi ga vratila u život. Taj se obred vršio na drugi dan četvrtog mjeseca njihovog kalendara (lipanj/srpanj po našem kalendaru) i po tom običaju je četvrti mjesec dobio ime Tamuz.

15 Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« 16 Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEG Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEG Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.

17 On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova zemlja puna je nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!‡ Gle ... nosevimaHebrejski tekst je nejasan. 18 Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz sveg glasa vikali u uši, neću ih čuti.«