1 Tada sam ga začuo kako je glasno uzviknuo: »Neka pristupe oni koji će izvršiti kaznu nad ovim gradom! Dođite, svaki sa svojim smrtonosnim oružjem u ruci!« 2 Ugledao sam šestoricu ljudi kako dolaze iz smjera gornjih sjevernih gradskih vrata. Svaki je u ruci držao svoje smrtonosno oružje. S njima je bio i sedmi čovjek u lanenoj odjeći kojem je o struku visio pribor za pisanje. Ušli su u dvorište Hrama i stali kraj brončanog žrtvenika. 3 A slava Izraelovog Boga podigla se iznad krilatih bića* krilata bića Doslovno: »kerubi«, krilata bića na Kovčegu saveza gdje je bila Božja slava. Vidi kazalo pojmova. gdje je do tada stajala. Pomaknula se prema vratima Hrama i zaustavila na samom pragu. Čovjek u lanenoj odjeći koji je nosio pribor za pisanje bio je pozvan da pristupi.

4 BOG mu je rekao: »Prođi kroz cijeli grad Jeruzalem i stavi znak na čelo svakog čovjeka koji uznemiren tuguje zbog svih gadosti koje se čine u ovom gradu.«

5 A ostalima je na moje uši rekao: »Idite za njim kroz grad i ubijajte. Nikoga nemojte štedjeti ni žaliti. 6 Pobijte starce, mladiće i djevojke, žene i djecu. Ali, ne dirajte one koji na sebi imaju znak. Počnite ubijati kod mog svetišta.« I tako su prvo ubili starješine pred Hramom.

7 Rekao im je: »Onečistite Hram! Ispunite njegova dvorišta truplima ubijenih ljudi. Krenite!« Krenuli su i ubijali ljude po gradu. 8 Dok su oni ubijali, ja sam ostao sâm u Hramu. Pao sam licem na zemlju i zavapio: »Gospodaru BOŽE! Dok iskaljuješ svoj bijes na Jeruzalemu, zar će uništiti i sve koji su preostali od Izraela?«

9 Odgovorio mi je: »Krivnja naroda Izraela i Jude je prevelika. Zemlja je puna krvi, a u gradu vlada zločin. To je zato što ljudi govore da je BOG ostavio ovu zemlju i da ih BOG ne vidi što rade. 10 Zato ih neću štedjeti. Neću im se smilovati. Kaznit ću ih za sve što su učinili.«

11 Tada se vratio onaj čovjek u lanenoj odjeći s pisarskim priborom. Izvijestio je: »Učinio sam kako si zapovjedio.«