Knjiga Postanka
Postanak je knjiga početaka. To je priča o početku svijeta, koja govori da je Bog stvorio sve, a na poseban način ljudska bića. Ona opisuje Božju brigu za ljude i probleme s ljudima. Knjiga Postanka također govori kako je Bog naumio riješiti ljudski grijeh i donijeti svoje blagoslove čitavom svijetu. To je niz priča o ljudima koje je Bog izabrao da bi ostvario svoje naume. Knjiga Postanka spada u skupinu prvih pet knjiga Starog zavjeta, koju nazivamo »Petoknjižje«. Ono se još naziva i »Tora«, od hebrejske riječi za »pouku« ili »zakon«.
Postanak počinje pričom o stvaranju. Bog je iz kaotičnog meteža načinio uređeni svemir. Prvo je stvorio tri područja: vodu, nebo i zemlju. Zatim je ispunio svako područje divnim stvorenjima, a ljude je stvorio na svoju sliku. Ovdje nalazimo svrhu Božjeg stvaranja ljudskih bića. Stvorio ih je da vladaju nad njegovim stvorenjem i da se brinu za stvorenje. Opisuje se Božji odnos s ljudima i njihov odnos s ostatkom stvorenja.
No ljudi su pokvarili savršeni svijet koji je Bog načinio da uživaju u njemu. Nisu bili poslušni Bogu. Zato su morali napustiti raj koji je Bog pripremio za njih. A narušen je i dobar odnos koji su ljudi imali s Bogom.
Knjiga Postanka opisuje kako su ljudi upadali sve dublje u grijeh. Postali su toliko zli da je Bog odlučio uništiti većinu svog stvorenja potopom. Odabrao je jednog dobrog čovjeka, Nou, da ga zaštiti od potopa. Bog je Noi omogućio da spasi svoju obitelj kao i sve oblike života. No čak i nakon potopa, ljudi su nastavili činiti zlo.
Bog je pružio rješenje za taj problem preko vjernog bračnog para — Abrahama i Sare. Odabrao je njih i njihovu obitelj za svoj poseban narod. Obećao je da će im dati njihovu vlastitu zemlju. No, još važnije, Bog je obećao blagosloviti sve ljude kroz Abrahama, njegovog sina Izaka i unuka Jakova. Tako je Bog naumio sve ljude vratiti u dobar odnos s njim.
Knjiga Postanka nastavlja se pričom o Abrahamovoj obitelji. Oni su otišli u Egipat, prema Božjem planu. Jakovljev sin Josip bio je prvi koji je otišao ondje. Zapravo je bio odveden u Egipat nizom neočekivanih događaja. Josip je proživio čudesna iskustva u Egiptu, uključujući velike uspjehe i teške probleme. Kroz svu Josipovu patnju i uspjehe, Bog je bio vjeran i njemu i njegovoj obitelji. Josip je primjer kako je Bog upotrijebio Abrahamovu obitelj da blagoslovi čitav svijet.
U knjizi Postanka vidimo da je Bogu jako stalo do ljudi i da vjerno izvršava svoja obećanja. Također vidimo kako se Bog nosi s ljudskim pogreškama.
U knjizi Postanka, Bog počinje:
stvarati uređen i divan svijet (1,1–2,3)
uspostavljati odnos s ljudima (2,4–25)
rješavati ljudski grijeh (3,1–11,32)
donositi svoje blagoslove čitavom svijetu kroz jednu obitelj (12,1–36,40)
pripremati svoj narod da ispuni njegov plan boravkom u tuđoj zemlji (37,1–50,26)
1
Postanak svijeta
1 U početku Bog je stvorio nebo i zemlju.* Ili: »U početku, kad je Bog počeo stvarati nebo i zemlju…« 2 Zemlja je bila bezoblična i kaotična. Prekrivale su je duboke vode, a nad njima se prostirala tama. Božji Duh lebdio je nad vodama.
Prvi dan — svjetlost
3 Tada je Bog rekao: »Neka bude svjetlost.« I nastala je svjetlost. 4 Bog je vidio da je svjetlost dobra i razdvojio je svjetlost od tame. 5 Svjetlost je nazvao »dan«, a tamu »noć«.
Došla je večer, a zatim jutro. To je bio prvi dan.
Drugi dan — nebo
6 Tada je Bog rekao: »Neka bude svod koji će razdvajati vode koje su gore od voda koje su dolje.« 7 Time je Bog napravio svod kojim je razdvojio vode pod svodom od voda nad svodom. I bilo je tako. 8 Bog je svod nazvao »nebo«.
Došla je večer, a zatim jutro. To je bio drugi dan.
Treći dan — kopno i biljke
9 Tada je Bog rekao: »Neka se vode pod nebom saberu na jedno mjesto i neka se pojavi kopno.« I bilo je tako. 10 Bog je kopno nazvao »zemlja«, a sabrane vode »more«. I Bog je vidio da je dobro.
11 Tada je Bog rekao: »Neka zemlja rodi bilje: svakovrsne biljke što daju sjeme i svakovrsne voćke što daju plodove sa sjemenom.« I bilo je tako. 12 Zemlja je pustila svakovrsne biljke što donose sjeme i svakovrsno drveće koje donosi plod sa sjemenom. I Bog je vidio da je dobro.
13 Došla je večer, a zatim jutro. To je bio treći dan.
Četvrti dan — sunce, mjesec i zvijezde
14 Tada je Bog rekao: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu, da razdvajaju dan od noći i da označavaju doba, dane i godine. 15 I neka svjetlila na nebeskom svodu osvjetljavaju zemlju.« I bilo je tako. 16 Bog je napravio dva velika svjetlila: veće da vlada danju i manje da vlada noću. Načinio je i zvijezde. 17 Postavio je svjetlila na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju, 18 da vladaju danju i noću te da razdvajaju svjetlost od tame. I Bog je vidio da je dobro.
19 Došla je večer, a zatim jutro. To je bio četvrti dan.
Peti dan — ribe i ptice
20 Tada je Bog rekao: »Neka se vode napune mnoštvom živih bića i neka ptice polete nebeskim svodom iznad zemlje.« 21 Tako je Bog stvorio velike morske životinje i sva živa bića koja se kreću u vodi. Stvorio ih je prema njihovim vrstama, da ispunjavaju mora. Stvorio je i sve ptice prema njihovim vrstama. I Bog je vidio da je dobro.
22 Bog ih je blagoslovio riječima: »Parite se i razmnožavajte. Ispunite morske vode. I neka se ptice razmnože na zemlji.«
23 Došla je večer, a zatim jutro. To je bio peti dan.
Šesti dan — kopnene životinje i čovjek
24 Tada je Bog rekao: »Neka zemlja proizvede svakovrsna živa bića: pitome i divlje životinje svake vrste, velike i male životinje svake vrste.« I bilo je tako. 25 Bog je načinio svakovrsne životinje — pitome i divlje, velike i male. I Bog je vidio da je dobro.
26 Tada je Bog rekao: »Načinimo čovjeka kao sliku onoga što jesmo, da bude poput nas. Dat ćemo mu vlast nad ribama i pticama, nad svim životinjama i nad svom zemljom.«
27 I Bog stvori čovjeka
kao sliku sebe.
Na Božju sliku
stvori ga.
Muško i žensko
stvori ih.
28 Bog ih je blagoslovio riječima: »Imajte puno djece da bude sve više ljudi. Ispunite zemlju ljudima i gospodarite njome. Vladajte nad ribama u moru, pticama na nebu i nad svakim živim stvorom što se kreće po zemlji.«
29 Zatim je Bog rekao: »Evo, dajem vam na cijeloj zemlji svaku biljku što nosi sjeme i svako stablo što nosi plod sa sjemenom — neka vam budu za hranu. 30 A svim životinjama na zemlji, svim pticama u zraku i svemu što gmiže po zemlji — svemu što živi i diše — dajem sve zeleno bilje za hranu.« I bilo je tako.
31 Bog je pogledao sve što je stvorio i vidio da je jako dobro.
Došla je večer, a zatim jutro. To je bio šesti dan.