1 Bog nije zaboravio Nou i sve divlje i pitome životinje što su bile s njim u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom i vode su se povlačile. 2 Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša s neba. 3 Vode su se postepeno povlačile sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana toliko su se spustile 4 da se sedamnaestog dana sedmog mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. 5 Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.

6 Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor koji je bio napravio na arci 7 i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. 8 Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 Ali golubica nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu zemlje, pa se vratila k njemu. On ispruži ruku, prihvati je i unese k sebi u arku. 10 Pričekao je još sedam dana, pa ponovno pustio golubicu iz arke. 11 Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. 12 Zatim je pričekao još sedam dana, pa ponovno pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.

13 Šesto prve godine Noinog života, prvog dana prvog mjeseca, poplavne vode su nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao, i vidio da se površina zemlje suši. 14 Do dvadeset sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila sasvim suha.

15 Tada je Bog rekao Noi: 16 »Izađi iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. 17 Izvedi sa sobom sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovno ispune zemlju.«

18 I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. 19 Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice — sve na zemlji što se kreće — izašlo je iz arke po svojim vrstama.

20 Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik,* žrtvenik Platforma na kojoj su se klale i spaljivale životinje u čast Bogu. Vidi kazalo pojmova. pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice† žrtva paljenica Životinja koja se čitava spaljivala na žrtveniku kao ugodan prinos Bogu. na žrtveniku.

21 BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka, iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.