31
Jakov bježi od Labana
1 Jakov je čuo kako Labanovi sinovi govore: »Jakov je uzeo sve što je naš otac imao. Sve ovo bogatstvo stekao je na onome što je pripadalo našem ocu.« 2 Jakov je primijetio i da se Laban prema njemu više ne odnosi prijateljski kao prije.
3 Tada je BOG rekao Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih predaka, svojoj rodbini. Ja ću biti s tobom.«
4 Jakov je poslao po Rahelu i Leu, da dođu na polje gdje su mu bila stada. 5 Rekao im je: »Vidim da se vaš otac više ne odnosi prema meni kao prije. Ali Bog mog oca bio je sa mnom. 6 Vi znate da sam vašem ocu služio svom snagom, 7 a on me ipak varao i deset puta mi mijenjao plaću. Ali Bog mu nije dao da mi naudi. 8 Kad god je Laban rekao: ‘Pjegava mladunčad će ti biti plaća’, u svim stadima se rađala pjegava mladunčad. A kad god je rekao: ‘Prugasti će ti biti plaća’, u svim stadima su se rađali prugasti mladi. 9 Tako je Bog oduzeo stoku vašem ocu i dao je meni.
10 Jednom sam, u vrijeme parenja stada, u snu vidio da su jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. 11 Božji anđeo rekao mi je u snu: ‘Jakove!’, a ja sam odgovorio: ‘Evo me, slušam!’ 12 Nastavio je: ‘Pogledaj i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa stadom prugasti, pjegavi ili šareni. Jer, vidio sam što ti Laban radi. 13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao kameni stup i zavjetovao mi se. A sad idi iz ove zemlje i vrati se u svoj rodni kraj.’«
14 Rahela i Lea mu odgovore: »Mi više nemamo nasljedstva u kući svog oca. 15 Postupa s nama kao da smo strankinje. Ne samo što nas je prodao već je potrošio sav novac koji je dobio zbog nas. 16 Sve bogatstvo koje je Bog oduzeo našem ocu, i dao tebi, svakako pripada nama i našoj djeci. Zato učini to što ti je Bog rekao.«
17 Tada je Jakov natovario svoju djecu i žene na deve, 18 pokrenuo svu svoju stoku, ponio sva dobra koja je stekao u Mezopotamiji, pa krenuo svom ocu Izaku u zemlju Kanaan.
19 Kad je Laban bio otišao šišati vunu s ovaca, Rahela je ukrala kipove raznih bogova iz njegove kuće.* Rahela ih je možda uzela radi dobre sreće ili nasljedstva. 20 A Jakov je zavarao Aramejca Labana, jer mu nije rekao da odlazi. 21 Tako je pobjegao sa svime što je imao. Kad je prešao preko rijeke Eufrat, zaputio se u gorski kraj Gilead.
Laban u potjeri za Jakovom
22 Trećeg dana javili su Labanu da je Jakov pobjegao. 23 Laban je sa sobom poveo rođake, pa je sedam dana gonio Jakova prije nego što ga je sustigao u gorskom kraju Gileadu. 24 No Bog je noću došao Aramejcu Labanu u snu i rekao mu: »Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.«† Doslovno, hebrejska fraza: »Pazi da Jakovu ne kažeš ni riječ, ni dobro ni loše«.
25 Kad ga je Laban sustigao, Jakov je već bio razapeo svoje šatore u gorskom kraju Gileadu, pa su se i Laban i njegovi rođaci ondje utaborili.
26 Laban je rekao Jakovu: »Što si to učinio? Zavarao si me i odveo mi kćeri kao da su ratni zarobljenici. 27 Zašto si pobjegao potajno i zavarao me, bez da si mi išta rekao? Bio bih te ispratio s veseljem i pjesmom, uz tamburine i lire. 28 Nisi mi dao ni da izljubim svoje unuke i kćeri na odlasku. Glupo si postupio. 29 Mogao bih ti nauditi, ali mi je Bog tvog oca noćas rekao: ‘Pazi da Jakova ne ugroziš ni na koji način.’ 30 Znam da si otišao jer si čeznuo za domom svog oca. Ali zašto si mi ukrao bogove?«
31 Jakov odgovori Labanu: »Bojao sam se da ćeš mi silom oduzeti svoje kćeri. 32 Ako kod nekoga nađeš svoje bogove, taj neće ostati na životu. Pred našim rođacima kao svjedocima, pogledaj je li nešto tvoje kod mene, pa ako je, uzmi to natrag.« A Jakov nije znao da je Rahela ukrala kipove bogova.
33 Laban je ušao u Jakovljev šator, u Lein šator i u šator gdje su boravile dvije sluškinje, ali nije našao bogove. A zatim je otišao u Rahelin šator. 34 No kad je Rahela ukrala kućne bogove, sakrila ih je u devino sedlo, pa je sad sjedila na njima. Laban je pretražio cijeli šator i nije ih našao.
35 Rahela je rekla svom ocu: »Ne ljuti se na mene, gospodaru, što ne mogu ustati pred tobom, jer imam mjesečnicu.« Tako je Laban tražio, ali nije mogao naći kućne bogove.
36 Tada se Jakov razljutio, pa počeo koriti Labana. »Kakav sam to prekršaj napravio?« upita on Labana. »Koji sam to grijeh počinio da me tako progoniš? 37 Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta što pripada tvom domu? Stavi to ovdje pred svoje i moje rođake, pa neka oni presude između nas dvojice.
38 Za ovih dvadeset godina koliko sam bio kod tebe, tvoje ovce i koze nisu pobacile. Nisam jeo ovnove iz tvojih stada. 39 Nisam ti pravdao stoku koju su rastrgale divlje zvijeri, nego sam sâm nadoknađivao gubitak. Od mene si tražio da ti platim za sve što je ukradeno, bilo danju ili noću. 40 Evo kako mi je bilo: danju me morila vrućina, a noću hladnoća, pa nisam mogao spavati. 41 Dvadeset godina bio sam kod tebe. Četrnaest godina sam ti služio za tvoje dvije kćeri i šest za moje stado, a plaću si mi mijenjao deset puta. 42 Da Bog mog oca nije bio za mene — Abrahamov Bog i strahopoštovani Izakov Bog — ti bi me sigurno otpremio praznih ruku. Ali Bog je vidio moju muku i trud, i zato te noćas ukorio.«
Jakov i Laban sklapaju savez
43 Laban odgovori Jakovu: »Ove žene su moje kćeri, ova djeca pripadaju meni, ova stada su moja stada, i sve što vidiš, moje je. Ali što da sad učinim u vezi svojih kćeri i njihove djece? 44 Hajde da ti i ja sad sklopimo savez, pa neka bude svjedokom između mene i tebe.«
45 Tada je Jakov uzeo jedan kamen i uspravio ga kao znak, 46 pa rekao svojim rođacima: »Nakupite kamenja.« Oni su uzeli kamenje i napravili hrpu, pa su pored nje jeli. 47 Laban je hrpu nazvao Jegar Sahaduta,‡ Jegar Sahaduta na aramejskom znači »hrpa-svjedok«. a Jakov ju je nazvao Galed.§ Galed na hebrejskom znači »svjedok-hrpa«.
48 Laban je rekao: »Ova hrpa je danas svjedok između tebe i mene.« Zato su joj dali ime Galed.
49 A nazvali su je i Mispa,* Mispa znači »kula stražara«. jer je Laban rekao: »Neka BOG stražari nada mnom i nad tobom kad budemo daleko jedan od drugoga. 50 Ako bi loše postupao s mojim kćerima, ili bi uzimao druge žene pored njih, premda ja za to ne bih znao, imaj na umu da je Bog svjedok između tebe i mene.«
51 Laban je još rekao Jakovu: »Pogledaj ovu hrpu i ovaj kameni stup koji sam postavio između nas. 52 Ova hrpa je svjedok i ovaj stup je svjedok da neću prijeći pored ove hrpe na tvoju stranu da ti naudim i da ti nećeš pored ove hrpe i ovog stupa prijeći na moju stranu da meni naudiš. 53 Neka Bog tvog djeda Abrahama, koji je i Bog mog djeda Nahora, presudi među nama.«
I Jakov se zakleo strahopoštovanim Bogom svog oca Izaka. 54 Zatim je Jakov prinio žrtvu ondje na gori i pozvao svoje rođake da jedu. Nakon što su jeli, prenoćili su na gori.
55 Sutradan, Laban je ustao rano ujutro, poljubio svoje unuke i kćeri, blagoslovio ih, pa se vratio kući.