37
Jakovljev sin Josip
1 Jakov je živio u zemlji Kanaan, gdje je i njegov otac živio kao stranac.
2 Ovo je priča o Jakovljevoj obitelji:
Kad je Josip bio mladić od sedamnaest godina, čuvao je stada ovaca i koza sa svojom braćom. Oni su bili sinovi Bilhe i Zilpe, žena njegovog oca. Jednog dana, Josip je njihovom ocu donio loš izvještaj o njima. 3 A Jakov je, sada zvan Izrael,* Vidi Post 32,28. od svih svojih sinova najviše volio Josipa, jer mu se rodio u starosti. I napravio je Josipu poseban, bogato ukrašen ogrtač. 4 Kad su Josipova braća vidjela da ga njihov otac voli više od svih njih, toliko su ga zamrzili da ga nisu mogli ni pozdraviti u miru.
5 Jednom je Josip sanjao san i ispričao ga svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili.
6 Josip im je rekao: »Slušajte kakav sam san sanjao: 7 Vezali smo snopove žita nasred polja i odjednom se moj snop podigao i uspravio, a vaši snopovi su se okupili oko njega i poklonili mu se.«
8 Braća su mu nato rekla: »Zar misliš da ćeš vladati nad nama i biti nam gospodar?« I još su ga više zamrzili zbog njegovog sna i onoga što je rekao.
9 A Josip je sanjao i drugi san i ispričao ga svojoj braći: »Slušajte! Ponovno sam sanjao san: sunce, mjesec i jedanaest zvijezda su mi se poklonili.«
10 Kad je to ispričao svom ocu i braći, otac ga je prekorio i rekao mu: »Kakav je to san koji si sanjao? Pa nećemo se valjda ja i tvoja majka i tvoja braća klanjati pred tobom do zemlje?« 11 I dok su njegova braća bila na njega ljubomorna, njegov otac je razmišljao o svemu što se dogodilo.
Josip prodan u roblje
12 Kad su jednom njegova braća otišla napasati očeva stada blizu Šekema, 13 Izrael je rekao Josipu: »Tvoja braća napasaju stada blizu Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.«
»Dobro. Idem.« odgovori Josip.
14 »Provjeri li je sve u redu s tvojom braćom i stadima«, rekao mu je Izrael, »pa se vrati da mi javiš.« Tako ga je poslao iz Hebronske doline.
Kad je Josip stigao u Šekem, 15 neki čovjek ga je vidio kako luta poljima, pa ga upitao: »Što tražiš?«
16 »Tražim svoju braću«, odgovori Josip. »Možete li mi reći gdje napasaju stada?«
17 »Otišli su odavde«, rekao je čovjek. »Čuo sam ih da govore da idu u Dotan.«
Josip je otišao za braćom i našao ih kod Dotana. 18 A oni su ga već izdaleka opazili i počeli se dogovarati da ga ubiju.
19 »Eno dolazi onaj sanjalac«, rekli su jedan drugom. 20 »Hajde da ga ubijemo i bacimo u jednu od ovih jama. Zatim ćemo reći da ga je proždrla divlja zvijer. Pa da vidimo što će biti od njegovih snova!«
21 Kad je to čuo Ruben, pokušao ga je spasiti. Rekao je: »Poštedimo mu život! 22 Nemojte prolijevati krv! Bacite ga u ovu jamu ovdje u pustinji, ali nemojte ga ozlijediti.« Ruben je to rekao da bi spasio Josipa od njih i vratio ga ocu. 23 Kad je Josip stigao k braći, svukli su s njega onaj bogato ukrašeni ogrtač, 24 pa ga primili i bacili u jamu. A jama je bila prazna i suha.
25 Zatim su sjeli da jedu. Kad su podigli pogled, ugledali su karavanu trgovaca, Išmaelaca, kako dolazi iz Gileada. Deve su im bile natovarene začinima, balzamom i smirnom† balzam i smirna Balzam je mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja, cijenjen zbog mirisa i ljekovitosti. Smirna je mirisna biljna smola koja se koristila za kađenje i parfem za odjeću. U Egiptu se koristila za balzamiranje mrtvih tijela. koje su nosili u Egipat. 26 Juda je rekao svojoj braći: »Što imamo od toga da ubijemo svog brata i zatajimo njegovu smrt? 27 Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima. Tako ga nećemo ozlijediti, jer ipak nam je brat, naš rod.« I braća su se složila. 28 Kad su oni trgovci Išmaelci‡ Išmaelci Doslovno se koristi riječ »Midjanci«, zato što su oni bili potomci Abrahamovog sina Išmaela. Isto u 25. i 36. retku. prolazili kraj njih, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga Išmaelcima za dvadeset srebrnjaka. Zatim su ga oni odveli u Egipat.
29 Kad se Ruben vratio do jame i vidio da Josipa nema ondje, razderao je svoju odjeću§ razderao je odjeću Trganje odjeće bilo je znak duboke tuge ili srdžbe. 30 pa se vratio svojoj braći i rekao: »Dječak je nestao! Što ću sada?« 31 Tada su braća uzela Josipov ogrtač, zaklala jedno jare i ogrtač umočili u njegovu krv. 32 Takav ogrtač odnijeli su ocu i rekli: »Našli smo ovo. Pogledaj je li to ogrtač tvog sina.«
33 On ga je prepoznao i rekao: »Da, to je ogrtač mog sina! Divlja zvijer ga je proždrla! Josip je rastrgan na komade!« 34 Tada je Jakov razderao svoju odjeću i obukao se u kostrijet,* kostrijet Tamna, gruba odjeća koja se nosila u znak žalovanja. Vidi kazalo pojmova. pa je mnogo dana oplakivao svog sina. 35 Svi njegovi sinovi i kćeri nastojali su ga tješiti, ali on se nije dao utješiti. »Ne«, rekao je. »Oplakivat ću svog sina dok i ja ne umrem.«† dok i ja ne umrem Doslovno: »dok i ja ne odem u Šeol« tj. podzemni svijet mrtvih. Tako je njegov otac žalovao za njim.
36 U međuvremenu su oni Išmaelci prodali Josipa u Egipat. Kupio ga je Potifar, jedan od visokih faraonovih službenika, zapovjednik dvorske straže.
*37:3 Vidi Post 32,28.
†37:25 balzam i smirna Balzam je mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja, cijenjen zbog mirisa i ljekovitosti. Smirna je mirisna biljna smola koja se koristila za kađenje i parfem za odjeću. U Egiptu se koristila za balzamiranje mrtvih tijela.
‡37:28 Išmaelci Doslovno se koristi riječ »Midjanci«, zato što su oni bili potomci Abrahamovog sina Išmaela. Isto u 25. i 36. retku.
§37:29 razderao je odjeću Trganje odjeće bilo je znak duboke tuge ili srdžbe.
*37:34 kostrijet Tamna, gruba odjeća koja se nosila u znak žalovanja. Vidi kazalo pojmova.
†37:35 dok i ja ne umrem Doslovno: »dok i ja ne odem u Šeol« tj. podzemni svijet mrtvih.