16
1 Pošaljite vladaru zemlje janjad na dar. Izaberite ih u Seli i pošaljite kroz pustinju, sve do brda na kojem je Jeruzalem.* Jeruzalem Doslovno: »kćerka Sion«.
2 Kao ptice koje se razbježe,
kad su izbačene iz gnijezda,
takve će biti Moapke
na gazovima rijeke Arnon.
3 Govorit će: »Daj nam savjet!
Donesi odluku!
Sakrij prognane!
Ne odaj bjegunce!
Zaštiti nas kao što u podne
sjena pretvori dan u noć.
4 Daj prognanima iz Moaba
da borave kod tebe.
Budi im zaklon
od uništitelja.«
Ugnjetavanje će prestati,
završit će uništenje.
Tlačitelj će iščeznuti iz zemlje.
5 Tada će se u postojanoj ljubavi
učvrstiti kralj Davidove loze;
na prijestolju će sjediti u vjernosti,
sudac koji traži pravdu
i žuri se postupiti pošteno.
6 Čuli smo za oholost Moaba,
njegovu uobraženost i bahatost.
On je veoma nadmen,
ali prazno je njegovo hvalisanje.
7 Zato sad nad Moabom
jauču svi Moapci.
Slomljeni su i nariču
za kolačima od suhog grožđa
iz Kir Hareseta.
8 Venu njive Hešbona,
sahne loza u Sibmi.
Poganski vladari
slomili su najbolje trsove
koji su nekad dosezali sve do Jazera
i širili se u pustinju,
a izdanci im se pružali sve do mora.
9 Plačem kao što Jazer tuguje
nad lozom Sibme.
Suzama vas zalijevam,
Hešbone i Eleale.
Utihnulo je klicanje
zbog berbe i žetve.
10 Bog kaže: »Radost i klicanje
nestalo je iz voćnjaka.
U vinogradima nema
ni pjesme ni vriske.
Nitko više ne gazi grožđe za vino,
jer ja sam okončao klicanje.«
11 Za Moabom mi srce jeca kao lira,
i duša me boli zbog Kir Hereša.† Kir Hereš Znači »grad određen za uništenje«.
12 Narod Moaba penje se do hramova,
ali samo se uzalud umara.
Ništa im neće koristiti
što se mole u svojim svetištima.
13 BOG je sve to već prije govorio o Moabu. 14 A sad kaže: »Za tri godine, onako kako ih broji najamni radnik, bit će prezren sjaj Moaba i njegovog velikog naroda. Samo će malobrojni i slabi preživjeti.«