17
Božja poruka Aramu
1 Ovo je proroštvo o Damasku:* Damask Grad u zemlji Aram (današnja Sirija).
»Damask više neće biti grad,
postat će gomila ruševina.
2 Gradovi Aroera bit će napušteni,
ondje će se stada mirno odmarati.
3 Srušit će se utvrđeni gradovi Izraela,† Izraela Doslovno: »Efrajima«. Odnosi se na sjeverno izraelsko kraljevstvo u doba podijeljenog kraljevstva.
okončat će se kraljevstvo Damaska.
Preostali iz Arama izgubit će sve
kao i narod Izraela«,
govori BOG Svevladar.
4 »U to doba nestat će slava Jakovljeva, a tijelo će mu oslabjeti i smršaviti.
5 U to doba bit će kao kad se žanje žito u Dolini Refaim. Žeteoci odsijecaju klasje i skupljaju zrnje. A što ostane nakon žetve, drugi pokupe.
6 U to doba bit će kao kad se skupljaju masline. Nakon što se drvo protrese, na samom vrhu ostanu dvije-tri masline. A na plodnim granama ostane četiri-pet maslina«, govori BOG Izraela.
7 Toga dana ljudi će se pouzdati u svoga Stvoritelja. Promatrat će Izraelovu Svetinju, 8 a ne žrtvenike, djelo svojih ruku. Neće se pouzdati u vrtove i žrtvenike‡ Vrtovi i žrtvenici Mjesta gdje su štovali lažne bogove. koje su napravili svojim rukama. 9 Narod je pred Izraelcima napustio utvrđene gradove. Oni su sada pusti, prepušteni šipražju i grmlju.
10 Zaboravio si Boga, svog Spasitelja.
Ne sjećaš se Stijene, svoje Tvrđave.
Zato, premda sadiš divne biljke
i presađuješ strane mladice,
11 makar ti narasle isti dan kad ih posadiš,
i propupale istog jutra kad ih presadiš,
žetva će ti propasti
u dan bolesti i neizlječive boli.
12 Strašna je tutnjava
mnogobrojnih naroda!
Šume poput valova,
odjekuju kao moćne vode.
13 Narodi huče kao bujice,
ali kad ih on prekori, tada bježe.
Nošeni su kao pljeva i prašina,
kad ih raznosi vjetar i oluja.
14 Navečer ih stiže užas,
do jutra ih više nema!
Takva je sudbina onih koji nas napadaju
i svršetak onih koji nas pljačkaju.