63
Bog kažnjava narode
1 Tko to stiže iz Edoma, iz grada Bosre,
u odjeći obojanoj u crveno?
Tko je to, sjajno odjeven,
koji korača u svojoj silnoj snazi?
»To sam ja! Najavljujem pravednost,
imam moć da spašavam.«
2 »Zašto ti je odjeća crvena
kao kod onoga koji gazi grožđe i radi vino?«
3 »Sâm sam gazio grožđe u bačvi,
nitko mi nije pomogao.
U svom gnjevu sam ih gazio,
zgnječio u svojoj srdžbi.
Njihova krv poprskala mi je odijelo,
svu sam odjeću zamrljao.
4 Došao je dan da kaznim zle narode,
i spasim i zaštitim svoj narod.
5 Ogledao sam se,
ali nije bilo nikoga da mi pomogne.
Zgranuo sam se
što me nitko ne podržava.
Stoga mi je moja snaga donijela pobjedu,
i moja me srdžba podržala.
6 U svom sam gnjevu zgazio narode.
Zgnječio sam ih u svojoj srdžbi
i izlio im krv na zemlju.«
Bog je milosrdan svom narodu
7 Pričat ću o djelima BOŽJE vjernosti,
o djelima za koja ga treba hvaliti,
o svemu što je za nas učinio —
o njegovoj velikoj dobroti
prema Izraelovom narodu,
koju je iskazao u svojoj samilosti
i mnogim djelima ljubavi.
8 On je rekao: »Da, oni su moj narod,
sinovi koji me neće iznevjeriti.«
I postao je njihov Spasitelj
9 u svim njihovim nedaćama.
Nikakav glasnik ili anđeo
nije ih spasio, nego on sâm.
U svojoj ljubavi i samilosti ih je otkupio,
podigao ih i nosio svih davnih dana.
10 Ali oni su se pobunili
i ražalostili njegov Sveti Duh.
Zato je on postao njihov neprijatelj
i borio se protiv njih.
11 Onda se njegov narod sjetio davnih dana,
Mojsija i njegovog naroda.
Gdje je Onaj koji ih je proveo kroz more
s pastirom svoga stada?
Gdje je Onaj koji je među njih
postavio svoj Sveti Duh?
12 On je učinio da njegova slavna snaga
ide pored Mojsija.
On je pred njima razdvojio vode,
da za sebe stekne vječnu slavu.
13 On ih je proveo preko dubina.
Kao konj u pustinji,
nisu se spotakli.
14 Kao govedima što silaze u dolinu,
BOŽJI Duh dao im je počinak.
Tako si vodio svoj narod
da sebi stekneš slavno ime.
Molitva za pomoć
15 Pogledaj s neba
i vidi iz svog prebivališta,
svetog i slavnog.
Gdje su ti odlučnost i moć,
tvoja nježnost i samilost?
Otišle su od nas.
16 Ali ti si naš Otac,
makar nas Abraham ne poznaje
i Izrael ne priznaje.
Ti si BOG, naš Otac,
naš Otkupitelj od davnina.
17 Zašto činiš, BOŽE,
da odlutamo s tvojih puteva
i da nam otvrdne srce,
pa te se ne bojimo?
Vrati se radi svojih slugu,
plemenâ koja pripadaju tebi.
18 Samo nakratko je tvoj narod
posjedovao tvoje sveto mjesto,
a sada su naši neprijatelji
zgazili tvoje svetište.
19 Postali smo kao narod
kojim nikad nisi vladao,
koji se nije zvao tvojim imenom.