64
1 O, kad bi razderao nebesa i sišao!
Planine bi se zatresle pred tobom!
2 Kao što vatra zapali grančice
i čini da voda proključa,
siđi da objaviš svoje ime
svojim neprijateljima,
da narodi zadrhte pred tobom!
3 Jer kad si činio strašna djela
koja nismo očekivali,
silazio si i planine su se tresle pred tobom.
4 Od pradavnih vremena
nijedno uho nije čulo,
nijedno oko vidjelo
drugoga Boga osim tebe,
koji radi za one što mu vjeruju.
5 Ti dolaziš k onima* Ti dolaziš k onima Ili: »Ti si napao one...«. To je uobičajeno značenje hebrejskog glagola i uklapa se u kontekst žalbe na Boga.
koji rado čine ono što je pravo,
koji se sjećaju tvojih puteva.
Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili,
i neprestano griješimo.
Kako da se onda spasimo?
6 Svi smo postali prljavi od grijeha.
Sva su naša pravedna djela
kao prljave, krvave krpe.† prljave, krvave krpe Doslovno: »menstrualne krpe«, koje su se smatrale nečistima i učinile bi nečistim onog tko ih dotakne. Vidi Lev 15,19-24.
Svi se sušimo kao list,
a naši grijesi nas odnose kao vjetar.
7 Nitko ne priziva tvoje ime
niti se trudi da do tebe dopre,
jer si se sakrio od nas
i učinio da patimo
pod našim grijesima.
8 A ipak, BOŽE, ti si naš Otac.
Mi smo glina, ti si lončar
— svi smo tvoje djelo.
9 Ne budi previše ljut, BOŽE,
ne sjećaj se zauvijek naših grijeha.
Pogledaj na nas, molimo te,
jer svi smo tvoj narod.
10 Tvoji sveti gradovi postali su pustinje;
Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.
11 Spaljen je naš sveti i slavni Hram,
gdje su ti naši preci iskazivali hvalu,
i sve što nam je dragocjeno
u ruševinu je pretvoreno.
12 Zar ćeš se poslije svega, BOŽE,
i dalje suzdržavati?
Zar ćeš i dalje šutjeti
i prekomjerno nas kažnjavati?