Knjiga o Sucima
Naziv knjige može navesti čitatelja na pogrešno mišljenje. Ovo nije knjiga o ljudima koji donose odluke na pravnim sudovima kakve danas poznajemo. Knjiga o Sucima sadrži izvještaje o nekima od najvećih junaka drevnog Izraela. Ti junaci nazivali su se sucima. Bolji naziv bio bi »velike vođe«. Bili su veliki jer su spasili Božji narod od okrutnih i nepravednih vladara. Bili su veliki jer su vodili teške bitke, često u teškim okolnostima. Odlučili su biti poslušni Bogu. No mnoge od njih nisu smatrali velikima u njihovo vrijeme. Jedan vođa bio je ljevoruk, što se smatralo prokletstvom od Boga. Drugi vođa bila je žena, a mnogi su tada smatrali da su žene manje važne od muškaraca. Jedan vođa bio je sin prostitutke. Ali Bog ih je sve upotrijebio kao junake, da spasi svoj narod.
Suci su spasili Izraelce od okrutnih kraljeva. Izraelci više nisu bili robovi u Egiptu. No čak i u vlastitoj zemlji ponekad su bili pod vlašću stranih vladara. To se događalo ponovno i ponovno. Narod bi sagriješio protiv Boga. Tada bi Bog dopustio da strani kraljevi zavladaju nad njegovim narodom da bi se naučili strahopoštovanju i poslušnosti prema Bogu. A zatim, u pravo vrijeme, Bog bi podigao junaka koji bi spasio narod. Ti junaci bili su Otniel, Ehud, Debora, Barak, Gideon, Jeftah, Samson i drugi.
U Knjizi o Sucima, Božji narod…
 
naseljava dio zemlje, ali trpi gubitke (1,1–3,6)
biva spašen od neprijatelja pod vodstvom sudaca (3,7–16,31)
ponovno upada u grijeh i započinje rat (17,1–21,25)
1
Izraelci protiv Kanaanaca
Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje od naših plemena treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?«
BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.«
Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.«
Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima.
Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka. U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane. Vladar Bezeka je pobjegao, no krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama.* 1,6 Takvim sakaćenjem bio je nestabilan na nogama i nije mogao držati mač — više se nikada nije mogao boriti.
Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.«
Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro.
Judejci zauzimaju Jeruzalem i Hebron
Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili.
Poslije su se Judejci borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu. 10 Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja. 1,10 Šešaj, Ahiman i Talmaj Anakovi sinovi — divovi. Vidi Br 13,22.
Kaleb i njegova kćer
(Jš 15,13-19)
11 Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. 12 Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«
13 To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađeg brata Kenaza. A Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu.
14 Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom Aksa otišla k svom ocu. Dok je silazila sa svog magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?«
15 Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.«
Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore.
16 Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz grada palmi 1,16 grad palmi Vjerojatno Jerihon. u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada.
17 Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili, te se i danas zove Horma.§ 1,17 Horma znači »uništenje«. 18 Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s njihovim okolnim područjima.
19 BOG je bio s Judejcima. Zauzeli su planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica, jer su imali željezna bojna kola. 20 Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao tri Anakova sina.* 1,20 tri Anakova sina Šešaj, Ahiman i Talmaj. Spominju se prethodno u 10. retku.
21 Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas 1,21 do danas Odnosi se na vrijeme kad je knjiga pisana. žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena.
Josipovi potomci osvajaju Betel
22 Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih. 23 Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz. 24 Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.« 25 Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a tog čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili da slobodno odu. 26 On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove.
Druga izraelska plemena i Kanaanci
27 Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji. 28 Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje.
29 Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno.
30 Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi.
31 Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 32 Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima. Nisu ih uspjeli protjerati.
33 Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeš i Bet Anat. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima tog kraja. Stanovnike Bet Šemeša i Bet Anata prisilili su na ropstvo.
34 Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dozvoljavali silazak u nizinu. 35 Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres, te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali, te su prisilili Amorejce na robovski rad. 36 Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda.

*1:6 1,6 Takvim sakaćenjem bio je nestabilan na nogama i nije mogao držati mač — više se nikada nije mogao boriti.

1:10 1,10 Šešaj, Ahiman i Talmaj Anakovi sinovi — divovi. Vidi Br 13,22.

1:16 1,16 grad palmi Vjerojatno Jerihon.

§1:17 1,17 Horma znači »uništenje«.

*1:20 1,20 tri Anakova sina Šešaj, Ahiman i Talmaj. Spominju se prethodno u 10. retku.

1:21 1,21 do danas Odnosi se na vrijeme kad je knjiga pisana.