1 Kad su Izraelci bili u gradu Mispi, zakleli su se: »Nitko od nas neće udati svoju kćer za Benjaminovca.«

2 Poslije toga otišli su u Betel. Sjedili su ondje pred Bogom do večeri, glasno naričući i gorko plačući.

3 »O, BOŽE Izraelov«, govorili su, »zašto se nešto ovako strašno moralo dogoditi? Zašto je jedno čitavo izraelsko pleme trebalo nestati?«

4 Sutradan rano ujutro, ljudi su ustali i ondje napravili žrtvenik. Na njemu su prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.

5 Potom su Izraelci pitali: »Koje Izraelovo pleme nije došlo na skup pred BOGOM?« Bili su se naime čvrsto zakleli će da svatko tko ne dođe na skup u Mispu biti pogubljen.

6 No Izraelcima je bilo žao njihove braće Benjaminovaca.

»Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela«, rekli su. 7 »Zakleli smo se BOGOM da nećemo davati svoje kćeri Benjaminovcima za žene. Kako ćemo onda pronaći žene za preostale Benjaminovce?«

8 Pitali su se: »Koje Izraelovo pleme nije došlo pred BOGA u Mispu?«

Pokazalo se da na skup plemena nije došao nitko iz grada Jabeš u Gileadu. 9 Kad se vršilo prebrojavanje, vidjelo se da nema ni jednog stanovnika iz Jabeša u Gileadu.

10 Zato je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ratnika. Bilo im je zapovjeđeno: »Idite u Jabeš u Gileadu i pobijte mačevima stanovnike grada, uključujući žene i djecu. 11 Ubijte svakog muškarca i svaku ženu koja je spavala s muškarcem. A djevice ostavite na životu.«

12 Među stanovnicima Jabeša u Gileadu pronašli su četiristo mladih žena koje nisu spavale s muškarcem. Doveli su ih u tabor kod grada Šilo, u zemlji Kanaan. 13 Tada je cijela zajednica poručila Benjaminovcima koji su bili na Rimonskoj stijeni da proglašavaju mir s njima. 14 Benjaminovci su se tada vratili. Izraelci su im predali žene kojima je pošteđen život u pokolju u Jabešu u Gileadu. No nije ih bilo dovoljno za sve.

15 Izraelcima je bilo žao Benjaminovog plemena, jer ih je BOG odcijepio od drugih izraelskih plemena.

16 Starješine zajednice pitale su se: »Žene iz Benjaminovog plemena pobijene su. Gdje da nađemo žene za preostale Benjaminovce? 17 Preživjelim Benjaminovcima treba osigurati nasljednike da pleme ne bi izumrlo. 18 Svoje kćeri ne možemo im dati za žene, jer smo se zakleli: ‘Proklet bio onaj tko Benjaminovcu dâ ženu.’ 19 No svake godine u Šilu održava se svetkovina u čast BOGU. Taj grad nalazi se sjeverno od grada Betela, istočno od puta koji vodi iz Betela u Šekem, te južno od grada Lebone.«

20 Zato su zapovijedili Benjaminovcima: »Idite i sakrijte se u vinogradima. 21 Odande gledajte kad će djevojke iz Šila izaći na ples. Iskočite iz vinograda i svatko neka sebi ugrabi ženu od djevojaka iz Šila. Zatim se s njima vratite u Benjaminovu zemlju. 22 Kad njihovi očevi ili braća dođu kod nas žaliti se, reći ćemo im: ‘Budite ljubazni i ostavite im djevojke za žene. Tijekom rata nismo uspjeli za svakog od njih pribaviti ženu. Vi niste krivi za kršenje zakletve, jer svoje kćeri niste dali svojevoljno.’«

23 Benjaminovci su učinili kako im je rečeno. Svaki je sebi ugrabio jednu od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u svoju zemlju, obnovili gradove i nastanili se u njima. 24 Tada su se Izraelci razišli. Svaki čovjek vratio se u svoje pleme, u svoj rod, na svoju zemlju.

25 U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu, pa je svatko činio što je mislio da je ispravno.