48
Proroštvo o zemlji Moab
1 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab:
*
»Teško ljudima u gradu Nebo,
† sve će im biti uništeno.
Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet,
a njegova čvrsta utvrda razrušena.
2 Nitko se više neće diviti Moabu.
Neprijatelj je već u Hešbonu,
sprema Moapcima nesreću.
Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’
Grade Madmen, i ti ćeš biti uništen,
mačem već prijeti neprijatelj.
3 Slušajte povike iz Horonaima:
‘Metež, razaranje i propast!
4 Moab će biti potpuno razoren,
djeca će vrištati i tražiti spas.’
5 Da, Moapci se uspinju i plaču,
idući putem u grad Luhit.
I putem dolje za Horonaim,
krikovi boli i patnje se čuju.
6 Bježite! Svoje živote spašavajte!
Premda će vam životi postati
kao grmići u pustinji.
7 Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo,
pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren.
Kemoš
‡ će biti zarobljen i odveden,
skupa sa svojim svećenicima i službenicima.
8 Razarač će napasti svaki grad,
ni jedan mu neće izbjeći.
Dolina će biti uništena, visoravan razorena,
BOG je to najavio, tako će se i dogoditi.
9 Pospite sol po moapskim poljima,
jer zemlja će biti prazna pustinja.
§ Opustjet će moapski gradovi,
nitko u njima neće živjeti.
10 Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo.
Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje.
11 Moab je oduvijek bio u miru.
Mirovao je kao vino u bačvi,
koje se ne pretače iz vrča u vrč.
Moab nikad nije bio prognan,
pa je zato ostao uvijek isti,
kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.«
12 Ali sada BOG kaže:
»Uskoro šaljem u Moab ljude
koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti,
isprazniti ih i u komadiće skršiti.«
13 Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnog boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci, kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu.
*
14 »‘Kako možete reći, Moapci,
da ste hrabri i prekaljeni ratnici?
15 Moab će biti uništen,
kao i svi njegovi gradovi.
Najbolji mladići nestat će u pokolju’,
kaže Kralj, imena BOG Svevladar.
16 Sve je bliže propast Moaba,
uskoro će ga zadesiti nesreća.
17 Žalite za njim, svi njegovi susjedi,
plačite, svi koji ste ga poznavali.
Recite: ‘Slomilo se moćno vladarsko žezlo,
nestala je moapska slava i moć.’
18 Vi stanovnici grada Dibona,
siđite sa svog počasnog mjesta.
Vrijeme je da sjednete u prašinu.
Razarač dolazi na Moab,
porušit će sve vaše utvrde.
19 Vi stanovnici grada Aroera,
stanite pored puta i gledajte.
Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba,
pitajte ih: ‘Što se to događa?’
20 ‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će,
‘Naričite i plačite zbog toga!’
Objavite na rijeci Arnon,
† da je cijeli Moab razoren.
21 Kažnjeni su stanovnici visoravni
osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat.
22 Kazna je stigla i u druge gradove,
Dibon, Nebo i Bet Diblataim.
23 Kažnjeni su građani gradova
Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon.
24 Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni.
Osuda je pala svuda po Moabu,
na gradove koji su blizu i daleko.
25 Pokorena je snaga Moaba,
sva njegova moć je slomljena.«
Tako kaže BOG.
26 Neka Moab bude pijan,
jer je mislio da je iznad BOGA.
Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju,
neka im se ljudi izruguju i smiju.
27 Moapci, Izraelce ste izrugivali,
iako ih nikad niste zatekli u krađi.
S podsmijehom ste ih spominjali,
boljima od njih sebe smatrali.
28 Napustite svoje gradove, Moapci,
nastanite se među stijenama.
Budite kao golubica što radi gnijezdo
visoko na litici kraj ponora.
29 Čuli smo za moapsku oholost,
za njihov ponos i umišljenost.
veliku nadmenost i bahatost.
30 BOG kaže:
»Poznam sav Moabov bezobrazluk,
znam za njegova hvalisanja i laži.
31 Zato tugujem zbog moapske zemlje
i nad sudbinom Moabaca plačem,
zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa.
‡ 32 Izvore u Jazeru, plačem za tobom.
Lozo iz Sibme, tvoje grane
su se sve do mora pružale,
dosezale daleko do grada Jazera.
Ali razarač se na tebe sručio,
na tvoje plodove i grožđe.
33 Nestala je svaka radost i veselje,
iz plodnih moapskih voćnjaka.
Zaustavio sam vino što teče iz preše,
nema pjevanja uz gaženje grožđa.
Čuje se vika, no to nisu zvuci veselja.«
34 »Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima.
§ 35 Zaustavit ću Moapce, da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG.
36 »Moje srce tužno je kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo koje su stekli, oduzeto ime je.
37 Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje.
* 38 Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG.
39 »Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova sudbina je zastrašujuća svim okolnim narodima.«
40 A BOG kaže:
»Gledajte! Kao orao raširenih krila,
jedan narod
† obrušit će se na Moab.
41 Svi će gradovi biti zauzeti,
obrambene tvrđave osvojene.
Drhtat će srca moapskih ratnika,
kao da su žene u trudovima.
42 Moapski narod bit će uništen,
jer su mislili da su iznad BOGA.«
43 BOG upozorava:
»Stanovnici Moaba, čekaju vas
strah i užas, jame i zamke.
44 Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu.
Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku.
Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne.
45 Ljudi se u Hešbon sklanjaju,
iscrpljeni bjegunci bez snage.
No vatra se podiže i širi iz Hešbona,
požar kreće iz Sihonovog
‡ grada.
Proždire moapske poglavare,
ubija ponos oholog naroda.
46 Teško tebi, Moabe!
Nestaje narod boga Kemoša.
Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri,
zarobljeni su i odvedeni.
47 Ali ipak ću jednom opet
vratiti blagostanje u Moab«,
kaže BOG.
Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab.