Knjiga o Jobu
Zašto se događaju loše stvari? Zašto Bog dopušta da dobri ljudi pate? Zašto postoji zlo u svijetu? Ova pitanja uvijek potiču raspravu jer svi imaju neko iskustvo patnje. Svi smo vidjeli da se loše stvari događaju dobrim ljudima. Ponekad se čini da Bog nije pravedan. Knjiga o Jobu govori o dobrom čovjeku koji je patio. Kad je Job pitao Boga zašto pati, nije dobio odgovor kakav je očekivao.
Knjiga o Jobu prekrasno je književno djelo koje sadrži priče i pjesme. Uvod i zaključak knjige ispričani su kao priče. A u srednjem dijelu smještena je poezija koja opisuje razgovore između Joba i njegovih prijatelja, zatim Joba i jednog mladića, te na kraju Joba i Boga.
Priča o Jobu jedna je od rijetkih u Starom zavjetu koja uključuje lika po imenu Sotona. Većina ljudi poznaje riječ Sotona kao ime princa zla. I to je tako u većini Biblije. Ali u Knjizi o Jobu, »Sotona« je titula i opis onoga što to biće čini. Mnogi ga vide kao »tužitelja«, poput pravnika koji optužuje ljude. No u Knjizi o Jobu Sotona je nasilni napadač. On ne optužuje Joba za grijeh, nego ubija njegovu obitelj, a njega muči. Ovaj Sotona obilazi zemlju tražeći ljude koje će napasti (vidi 1 Pt 5,8). Bog tom nasilniku daje dopuštenje da kuša Joba, ali mu zapovijeda da poštedi Jobov život.
Knjiga o Jobu počinje s pitanjem zašto postoje zlo i patnja u svijetu, ali ne daje odgovor, nego Bog mijenja pitanje. Pitanje za Joba, a sada i za nas, postaje: »Kako ću se nositi sa zlom u svijetu?«
Kako se Job nosi sa svojim patnjama? Prestaje li vjerovati Bogu? Da li očajava i odustaje? Kad ćete čitati ovu knjigu, vidjet ćete kako Job naposljetku reagira na patnju. Možda ćete gledati Joba kao primjer kako se nositi s teškoćama u svom životu. Kada Boga pitate »Zašto?«, postavljate li pravo pitanje?
U Knjizi o Jobu, taj dobar čovjek...
biva tlačen od Sotone (1,1–2,13)
raspravlja s prijateljima i propituje Boga (3,1–31,40)
sluša jednog mladića (32,1–37,24)
sluša Boga i ponizno odgovara (38,1–42,6)
prima više nego što je imao prije (42,7–17)
1
Job i njegova obitelj
1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštivao je Boga i klonio se zla. 2 Imao je sedam sinova i tri kćeri. 3 Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i veoma mnogo slugu. Od svih ljudi na Istoku on je bio najbogatiji.
4 Njegovi sinovi imali su običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući. Na njih su pozivali i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. 5 A nakon tih gozbi Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog od njih prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i prokleli Boga u svom srcu.« Job je uvijek tako činio.
Napadač pred Bogom
6 Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač.* 1,6 Na hebrejskom »ha-satan« nije ime, nego funkcija, a znači »napadač« jer napada ljude.
7 »Gdje si bio?«, upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
8 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«
9 »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. 10 »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi, pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. 11 Ali ako odlučiš uništiti sve što ima, on će te prokleti u lice.«
12 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. Ali njemu samom nemoj nauditi.«
Nato je Napadač otišao od BOGA.
Job gubi sve
13 Jednog dana, Jobovi sinovi i kćeri jeli su i pili vino u kući najstarijeg brata. 14 Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, 15 zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
16 Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja† 1,16 Doslovno: »Božja vatra«. je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
17 Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
18 Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji sinovi i kćeri su se gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. 19 Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
20 Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu.‡ 1,20 Znakovi dubokog žalovanja. Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu 21 i rekao:
»Gol sam izašao iz majčine utrobe,
gol ću i umrijeti.
BOG je dao, BOG je i uzeo.
Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.«
22 Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.