15
Elifaz
1 Tada je Jobu odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Zar bi mudar čovjek odgovarao
s takvim štetnim idejama?
Zar bi govorio ljutito
kao vruć pustinjski vjetar?
3 Zar bi raspravljao beskorisnim riječima
i govorima koji ne postižu ništa?
4 A ti poništavaš pobožnost
i ukidaš predanost Bogu.
5 Tvoj grijeh govori tvojim ustima što da kažu,
služiš se jezikom lukavih.
6 Tvoja usta te osuđuju, a ne ja;
tvoje usne svjedoče protiv tebe.
7 Jesi li ti prvi čovjek koji se rodio?
Zar si došao prije planina?
8 Jesi li uhodio Božje misli?
Zar samo sebi pripisuješ mudrost?
9 Što ti znaš, a da ne znamo i mi?
Što si spoznao, a da nismo i mi?
10 S nama se slažu sijedi starci,
ljudi rođeni prije tvog oca.
11 Zar su ti premale Božje utjehe
i blage riječi koje su ti upućene?
12 Zašto te srce zanijelo,
zašto ti oči sijevaju,
13 pa svoj gnjev okrećeš protiv Boga
i takvim ga riječima obasipaš?
14 Čovjek ne može biti čist,
ni pravedan tko je ljudsko biće.* 15,14 ljudsko biće Doslovno: »rođen od žene«.
15 Bog ni svojim svetima ne vjeruje,
ni nebesa nisu čista u njegovim očima,
16 a kamoli čovjek.
Čovjek je pokvaren i pun grijeha,
a zlo pije kao vodu.
17 Saslušaj me, i ja ću ti sve objasniti.
Pusti me da ti ispričam što sam vidio.
18 Reći ću ti što su rekli mudraci,
ponavljajući ono što su primili od očeva —
19 od onih kojima je dana zemlja
prije nego što su došli stranci.
20 Čitav život zli ljudi pate,
mnoge nevolje čekaju okrutne.
21 Svaki ga zvuk ispunjava stravom,
a kad je sve tiho, pljačkaš na njega nasrće.
22 Ne vjeruje da će se izbaviti tame,
suđeno mu je da pogine od mača.
23 Luta naokolo i bit će hrana lešinarima;
zna da mu se primaknuo dan tame.
24 Muka i tjeskoba ga prestravljuju,
obaraju se na njega kao kralj koji napada —
25 a sve zato što je šakom prijetio Bogu
i bahatio se pred Svemoćnim.
26 Prkosno je na njega nasrtao
zaklonjen iza čvrstog štita.
27 Iako mu je obraz debeo,
a struk se obložio salom,
28 živjet će u razvaljenim gradovima
i u kućama gdje nitko ne stanuje,
svedenima na gomile ruševina.
29 Neće više biti bogat,
niti će njegov imetak opstati.
Neće mu se imanje širiti zemljom.
30 Neće moći izmaknuti tami.
Stradat će poput mladica koje je opržila vatra,
a dah Božjih usta otpuhat će ga.
31 Neka se ne zavarava vjerom u ništavilo,
jer će upravo ništa i dobiti zauzvrat.
32 Prije svog vremena bit će posve isplaćen
i grane mu se neće zazelenjeti.
33 Bit će kao loza koja strese nezrelo grožđe,
kao maslina koja odbacuje svoje cvjetove.
34 Bez potomaka će biti zajednica bezbožnika,
a oganj će spaliti šatore podmitljivaca.
35 Oni začinju nevolju i rađaju nesreću,
iz utrobe im izlazi prijevara.«