24
1 Zašto Svemoćni ne odredi kada je sud?
Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje?
2 Nepošteni pomiču međe* 24,2 međe Doslovno: »međaše«. Međaš je kamen koji se postavlja kao oznaka granice među imanjima. i otimaju zemlju.
Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake.
3 Odvode magarca koji pripada siročadi,
i udovici uzimaju vola kao zalog.
4 Bijednika silom odguruju sa staze,
od njih se skriva sva sirotinja zemlje.
5 Poput divljih magaraca u pustinji
sirotinja ondje traži hranu za svoju djecu.
6 Zrnje skupljaju po tuđim njivama
i ostatke po vinogradima opakih.
7 Noć provode goli jer nemaju odjeće,
niti čime bi se pokrili na hladnoći.
8 Pokisli od planinskog pljuska
stišću se uz stijene jer nemaju zaklona.
9 Zli otimaju dijete s grudi udovice,
sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog.
10 Sirotinja ide gola jer nema odjeće,
nosi snopove žita, a gladna ostaje.
11 Tiješte ulje maslina za zlikovce,
gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju.
12 Iz grada dopire jecanje ljudi
i ranjenici zapomažu,
a Bog se na sve to oglušuje.
13 Ima ih koji se bune protiv svjetlosti,
koji ne poznaju njene putove,
niti se njenih staza drže.
14 Ubojica ustaje pred zoru
da ubije siromaha i bijednika,
a noću ide u krađu.
15 Preljubnik čeka na sumrak,
misli da ga nitko neće vidjeti,
a potom i lice zaklanja.
16 Po mraku provaljuju u kuće,
a danju se pažljivo skrivaju
jer žele izbjeći svjetlo.
17 Najdublja tama njihovo je jutro,
prijatelji su užasima tame.
18 Ti kažeš:† 24,18 Ti kažeš Ovo je dodano da bi se pokazalo da stihovi 18-24 nisu Jobove riječi. Obično se pripisuju Sofaru. »Oni su tek pjena na površini vode.
Njihova je zemlja prokleta,
pa nitko ne ide u njihove vinograde.
19 Kao što žega i suša tope snijeg,
tako i smrt‡ 24,19 smrt Doslovno: »Šeol«, podzemni svijet mrtvih. odnosi grešnike.
20 Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila,
a crv se njima sladi.
Zlih se više nitko ne sjeća,
skršeni su kao drvo.
21 Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite,
a udovicama ne čine dobro.
22 Ali Bog svojom snagom uklanja moćne —
ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan.
23 Mogu se uljuljkati u sigurnost,
ali Bog motri na njihove putove.
24 Nakratko uspijevaju, a onda nestanu,
padaju kao cvijeće koje vene,
odsječeni su kao klasje.«
25 Ako nije tako, tko će dokazati da lažem?
Tko može opovrgnuti moje riječi?