1 Tog su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu. 2 A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog je prokletstvo okrenuo u blagoslov. 3 Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.

4 Prije toga je svećenik Elijašib bio određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom, 5 dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan* tamjan Sušena mirisna smola iz tamjanovog drveta, koja se paljenjem prinosila Bogu kao ugodan miris. i hramski predmeti. Zatim desetina od žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima te još i prilozi za svećenike.

6 A dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog vremena zatražio sam od njega dopuštenje za odlazak 7 i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjeg Hrama. 8 To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe. 9 Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje† obredno čišćenje Vidi Lev 14,49–53. soba, pa sam u njih vratio opremu Božjeg Hrama, prinose žitarica i tamjan.

10 A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja. 11 Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Zatim sam okupio Levite i pjevače i postavio ih na njihova radna mjesta. 12 Tada su svi u Judi ponovno počeli donositi u spremišta desetinu od žitarica, mladog vina i ulja. 13 Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova dužnost bila je da dijele zalihe svojoj braći.

14 Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram mog Boga i njegovu službu.

15 U to vrijeme vidio sam u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana. 16 A ljudi iz Tira koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima.

17 Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora? 18 Nisu li tako postupali vaši preci, pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.«

19 A kad se večer prije dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke od svojih ljudi da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora.

20 Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema. 21 Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora.

22 Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim.

Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi.

23 U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab. 24 Pola njihove djece govorilo je jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znalo govoriti judejski. 25 Ja sam ih upozoravao i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi. 26 Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem nad cijelim Izraelom. Ali strankinje su čak i njega navele na grijeh. 27 A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni našem Bogu jer se ženite strankinjama.«

28 Jedan od sinova Jojade, sina velikog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe.

29 Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita.

30 Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu. 31 Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova.

Bože moj, sjeti me se po dobru.