17
Molitva nevinog čovjeka
Davidova molitva.* 17,0 Ili: »Molitva posvećena Davidu«.
1 BOŽE, slušaj pravednu molbu,
obrati pažnju na moj plač,
čuj moju iskrenu molitvu.
2 Donesi dobru presudu o meni,
jer tvoje oči vide što je pravedno.
3 Pretražio si moje srce,
u snu si me ispitao,
provjerio si i saznao,
da ništa loše nisam rekao ni učinio.
4 Za razliku od drugih ljudi,
slijedio sam tvoje zapovijedi,
nisam postupao kao nasilinici.
5 Čvrstim sam koracima tvoj put slijedio,
i s njega nikad nisam skrenuo.
6 Tebe zovem, Bože, jer ti odgovaraš.
Poslušaj me sad i čuj što govorim.
7 Pokaži mi svoju vjernu ljubav,
ti koji spašavaš one koji traže zaklon
od svojih neprijatelja.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka.
U sjeni svojih krila sakrij me,
9 od nasrtaja zlih ljudi,
od ubojitih neprijatelja
koji me okružuju.
10 Milost ne pokazuju,
i sobom se hvališu.
11 Ušli su mi u trag, opkoljen sam.
Sad će me na zemlju srušiti.
12 Kao mladi lavovi vrebaju iz zasjede.
Skrivaju se kao gladni lavovi,
spremni na plijen skočiti.
13 Ustani, BOŽE,† 17,13 Ustani, BOŽE Tako su uzviknuli ljudi kad su podigli Kovčeg saveza i ponijeli ga sa sobom u bitku, pokazujući da je Bog s njima. Vidi Br 10,35–36. stani pred njih, pokori ih.
Svojim mačem izbavi me od zla.
14 Svojom snagom, BOŽE,
ukloni ih iz svijeta živih.
A miljenike svoje dobro nahrani,
daj obilje za njihovu djecu i unuke.
15 A ja, pravednik, gledat ću lice tvoje.
Kad se probudim, tvom liku se divim.