57
Molitva i slavljenje Boga pod progonstvom
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov miktam. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima,
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek za mene pobrine.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone.
Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po svoj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali
ali su sami u nju upali.
Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po svoj zemlji.