1 Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori* Sionska gora Drugi naziv za Jeruzalem; ovdje u duhovnom smislu znači grad u kojem Božji narod živi zajedno s Bogom.. S njim su bile i sto četrdeset četiri tisuće koji su na čelima imali zapisano Janjetovo ime i ime njegova Oca. 2 Tada sam začuo glas s neba sličan šumu silnog slapa ili jakom prasku groma. Glas koji sam čuo podsjećao je na zvuk harfi. 3 Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa zemlje. 4 Oni su ti koji se nisu okaljali sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Oni su otkupljeni od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. 5 U njihovim se ustima ne može naći laž. Besprijekorni su.

6 Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na zemlji — svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi — objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. 7 Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on donese presudu. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, zemlju, more i izvore voda.«

8 Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.«

9 Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Onaj tko štuje Zvijer i njezin kip te prima njezin znak na čelo ili ruku, 10 taj će piti žestoko vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegova gnjeva. On će biti mučen u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. 11 A dim od njegova mučenja dizat će se zauvijek. Za one koji štuju Zvijer i njezin kip — i za svakoga tko je obilježen njezinim imenom — neće imati mira ni danju ni noću.« 12 Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti strpljivi i ostati vjerni Isusu.

13 Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni mrtvi koji umru u Gospodinu!«

»Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od napora jer ih prate njihova djela.«

14 Tada sam pogledao ispred sebe i spazio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. 15 Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozreo.« 16 Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad zemljom i požnjeo urod na zemlji.

17 Tada je iz hrama na nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. 18 A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer grožđe je zrelo.« 19 Anđeo je zamahnuo srpom nad zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u tijesak velikoga Božjeg gnjeva 20 i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je curila krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara.