15
Anđeli sa zadnjim pošastima
Tada sam vidio drugi veliki i zadivljujući znak na nebu: bilo je to sedam anđela koji su imali sedam zadnjih pošasti. One su zadnje zato što s njima završava Božja srdžba.
Tada sam vidio nešto poput staklenoga mora pomiješanoga s vatrom. Vidio sam one koji su pobijedili Zvijer, njezin kip i broj njezina imena. Stajali su kraj staklenoga mora i držali harfe koje im je dao Bog. Pjevali su pjesmu Božjega sluge Mojsija i Janjetovu pjesmu:
 
»Velika i čudesna su tvoja djela,
Gospodine, Bože Svemogući!
Pravedni su i istiniti tvoji putovi, Kralju naroda!
Tko te se neće bojati, Gospodine?
Tko neće slaviti tvoje ime?
Jer samo si ti svet.
Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom,
jer su objavljene tvoje pravedne presude.«
 
Nakon toga vidio sam hram, Šator svjedočanstva na nebu. Hram je bio otvoren. Sedam anđela koji su nosili sedam posljednjih pošasti izašli su iz hrama. Bili su odjeveni u čisti, sjajni lan i nosili su zlatne poveze oko prsa. Tada je jedno od četiri bića dalo sedmorici anđela sedam zlatnih posuda napunjenih Božjim gnjevom. Bog živi uvijek i zauvijek. Hram se napunio dimom Božje slave i sile. Nitko nije mogao ući u hram dok se ne dovrši sedam pošasti koje su donijela sedmorica anđela.