1 Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu, umjesto njegovog oca. 2 Joahaz je imao dvadeset tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. 3 Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata.* 3.400 kg i 34 kg Mjere su preračunate. Doslovno: »sto talenata srebra i jedan talenat zlata«. 4 Za kralja nad Judom i Jeruzalemom postavio je Joahazovog brata Elijakima, kome je promijenio ime u Jojakim.† Vjerojatno zbog zakletve vjernosti novom vladaru. Slično u Dn 1,6–7. A Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat.

5 Jojakim je imao dvadeset pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. 6 Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor. Svezao ga je u okove i odveo u Babilon. 7 Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEG Hrama. Stavio ih je u svoju palaču u Babilonu.

8 Ostalo o Jojakimu, o idolima‡ idolima Doslovno: »odvratnostima«. koje je napravio, te o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov sin Jojakin postao je sljedeći kralj.

9 Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM. 10 U proljeće iste godine, kralj Nabukodonosor poslao je po njega. Jojakin je odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEG Hrama. Za kralja nad Judom i Jeruzalemom, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju.

11 Sidkija je imao dvadeset jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. 12 Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko Jeremije.

13 Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. 14 Svi vodeći svećenici i narod postali su nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu, koji je BOG učinio svetim. 15 A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. 16 Ali oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. 17 Doveo je na njih babilonskog kralja koji je napao Judu i Jeruzalem.§ Babilonski kralj Nabukodonosor razorio je Jeruzalem 586. pr. Kr. Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. 18 Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEG Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. 19 Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je vrijedilo. 20 Oni koji su izbjegli smrti od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskog kraljevstva.

21 Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije:* Vidi Jr 25,11 i 29,10. »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka,† šabatni počinci Zakon je određivao da se svake sedme godine zemlja mora odmoriti, a vlasnik suzdržati od obrađivanja. Vidi Lev 25,1–7. počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«

22 U prvoj godini vladavine perzijskog kralja Kira,‡ Vjerojatno oko 538. pr. Kr. kad je Kir postao vladar Perzijskog kraljevstva. BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom: