1 BOG je poslao proroka Natana k Davidu.

Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednom gradu živjela su dva čovjeka. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. 2 Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, 3 dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.

4 Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali bilo mu je žao uzeti od svojih životinja, pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svog gosta.«

5 David se jako razljutio na bogataša, pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! 6 I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice, jer nije pokazao nimalo samilosti!«

7 »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao* odabrao Doslovno: »pomazao«. Vidi kazalo pojmova. sam te za kralja nad Izraelom i spasio te od Šaula. 8 Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Ako bi to bilo premalo, dao bih ti još. 9 Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo za sebe. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. 10 Zato će odsada mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo ženu Urije Hetita za sebe, pokazao si da me ne poštuješ.’

11 A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od tvoje obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjem na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti.† pred očima javnosti Doslovno: »pred licem sunca«. 12 Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana.’«‡ usred bijela dana Doslovno: »pred suncem«.

13 David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.«

A Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. 14 Ali budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.«

15 Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. 16 David se molio BOGU za život djeteta, postio i proveo noć ležeći na goloj zemlji. 17 Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio ni jesti.

18 Sedmog dana, dijete je umrlo.

Davidovi sluge bojali su se reći kralju za smrt djeteta, jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali on nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«

19 No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo.

»Je li dijete mrtvo?« upita on.

»Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«

20 Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo.§ Vidi Ps 104,15. Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu, pa je jeo.

21 A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!«

22 On odgovori: »Dok je dijete bilo živo postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ 23 Ali zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednog dana u budućnosti otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.«

24 Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovno je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina, kojem je dala ime Salomon.* dala Druga mogućnost je »dao«, u smislu da je David dao ime svom sinu.

BOG je volio dječaka, 25 te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija,† Jedidija na hebrejskom znači »Božji miljenik«. jer je BOG tako htio.

26 Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu. 27 Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode. 28 Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam, pa će se grad nazivati mojim imenom.«

29 David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga. 30 S glave njihovog kralja‡ s glave njihovog kralja Ili »s glave Milkoma«. Milkom je bio lažni bog kojeg su Amonci štovali. uzeo je zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset četiri kilograma.§ trideset četiri kilograma Doslovno: »jedan talenat«, što je tadašnja mjera za težinu, a iznosi 34 kg. Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. 31 Izveo je stanovnike iz grada i naredio im da rade s pilama, željeznim pijucima i sjekirama. I natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se sa cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.