19
Joab prekorava Davida
1 Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom.
2 Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. 3 Vojska se tog dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi.
4 Kralj je pokrio lice i ridao iz sveg glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!«
5 Joab je došao u kraljevu kuću i rekao kralju: »Danas si ponizio sve svoje vojnike. A oni su danas spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. 6 Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom danas preživio, a da smo svi mi pobijeni. 7 Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih. Jer zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi ljudi će te napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.«
8 Kralj je tada otišao na gradska vrata.* gradska vrata Tu su se održavala javna okupljanja. Vijest o tome brzo se proširila, te su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama.
David se vraća u Jeruzalem
9 Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. 10 No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.«
11 Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? 12 Vi ste moja braća, moj rod,† moj rod Doslovno: »moje kosti i meso«. Isto u 13. retku. pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? 13 I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom moje vojske umjesto Joaba.’«
14 David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.«
15 Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli narod dočekao ga je u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku.
Šimej traži oprost
16 U susret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, 17 oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojih petnaest sinova i dvadeset slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan u susret kralju. 18 Prešli su preko riječnog gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je kralj htio.
Kad je kralj prešao preko Jordana, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje. 19 Rekao je kralju: »Ne smatraj me krivim, gospodaru. Zaboravi zlo koje sam učinio kad je moj gospodar i kralj napuštao Jeruzalem. Ne misli više na to. 20 Znam da sam pogriješio. Zato sam danas prvi iz Josipovog plemena‡ iz Josipovog plemena Izraz se vjerojatno odnosi na Izraelce koji su stali uz Abšaloma. Ime Efrajim (Josipov sin) često se koristi za plemena sjevernog Izraela. došao pred svog gospodara i kralja.«
21 No Abišaj, Serujin sin, rekao je: »Šimeja treba pogubiti jer je proklinjao BOŽJEG odabranog kralja!«§ odabranog kralja Doslovno: »pomazanika«.
22 Nato David reče: »Što da radim s vama, Serujini sinovi? Jeste li za ili protiv mene? Danas nitko neće biti pogubljen, jer od danas sam ponovno kralj cijelog Izraela.«
23 Zatim se zakune Šimeju: »Nećeš umrijeti.«* David nije ubio Šimeja. No nekoliko godina kasnije, njegov sin Salomon naredio je Šimejevu smrt. Vidi 1 Kr 2,44–46.
Mefibošet susreće Davida
24 Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, ni prao svoju odjeću.
25 Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, on ga je upitao: »Zašto nisi išao sa mnom Mefibošete?«
26 »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ 27 A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj gospodar kralj je poput Božjeg anđela. Stoga učini kako misliš da je najbolje. 28 Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li dakle ikakvo pravo žaliti se?«
29 A kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.«
30 »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!«
David poziva Barzilaja
31 I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. 32 Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i dok je kralj boravio u Mahanaimu, Barzilaj ga je snabdijevao sa svime što mu je bilo potrebno.
33 Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom preko Jordana. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.«
34 Ali je Barzilaj odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što ne. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? 36 Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. 37 Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice mog oca i majke. Ali tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.«
38 Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.«
David se vraća kući
39 Sav narod i kralj prešli su preko rijeke Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući.
40 Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske.
Nadmetanje Izraelaca i Judejaca
41 Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?«
42 A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.«
43 Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju† deset udjela u kralju Plemena Juda i Benjamin nakon raskola monarhije činili su južno kraljevstvo Judu. Preostalih deset plemena činilo je sjeverno kraljevstvo Izrael. i stoga polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Mi smo prvi predložili povratak kralja.«
Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima.
*19:8 gradska vrata Tu su se održavala javna okupljanja.
†19:12 moj rod Doslovno: »moje kosti i meso«. Isto u 13. retku.
‡19:20 iz Josipovog plemena Izraz se vjerojatno odnosi na Izraelce koji su stali uz Abšaloma. Ime Efrajim (Josipov sin) često se koristi za plemena sjevernog Izraela.
§19:21 odabranog kralja Doslovno: »pomazanika«.
*19:23 David nije ubio Šimeja. No nekoliko godina kasnije, njegov sin Salomon naredio je Šimejevu smrt. Vidi 1 Kr 2,44–46.
†19:43 deset udjela u kralju Plemena Juda i Benjamin nakon raskola monarhije činili su južno kraljevstvo Judu. Preostalih deset plemena činilo je sjeverno kraljevstvo Izrael.