Knjiga Izlaska
Knjiga Izlaska nastavlja priču o Božjem narodu koja je počela u Postanku. Knjiga Postanka završila je smrću Josipa, Jakovljevog (Izraelovog) sina. Tijekom sljedećih 400 godina, Josipovi potomci i braća živjeli su u Egiptu. Nazivali su se Hebrejima ili Izraelcima (Izraelovim narodom). Kako su godine prolazile na vlast su došle nove egipatske obitelji, koje nisu znale za Josipa. Nisu znale da je bio važan kraljevski službenik u Egiptu prije mnogo godina. Zato su Hebreji izgubili položaj i utjecaj koji su stekli u Josipovo vrijeme. Na kraju su bili prisiljeni raditi kao robovi u službi faraona (egipatskog kralja).
Stoga knjiga Izlaska počinje tragično. Hebreji (Izraelci) još su uvijek u Egiptu, daleko od svoje obećane zemlje. Njihove obitelji su narasle i raširile se po čitavom području. Zbog toga je novi faraon odlučio učiniti sve što može da bi spriječio njihov rast. Njegovi podanici bičevima su tjerali Hebreje da rade na njegovim ogromnim građevinskim projektima. No Hebreji su nastavili brojčano rasti pa se faraon još više zabrinuo. Pokušao je ubiti čitav naraštaj hebrejskih novorođenih dječaka. Dječak po imenu Mojsije rodio se u to opasno vrijeme izraelske povijesti.
Knjiga Izlaska govori kako je dječak Mojsije postao egipatski princ. Jednog dana, pokušavajući pomoći svom sunarodnjaku, Mojsije je ubio jednog Egipćanina. Da bi izbjegao kaznu, otišao je iz Egipta. No Bog je imao druge planove za njega. Bogu je trebao vođa za njegov narod i odabrao je Mojsija. No Božji narod još uvijek je robovao u Egiptu. Mojsije je imao puno prigovora na Božji plan za njega, ali je na kraju ipak poslušao. Vratio se u Egipat da bi izveo Izraelce na slobodu.
Bog je bio s Mojsijem i činio je silna čuda kako bi uvjerio faraona da pusti Izraelce iz Egipta. Bog je poveo svoj narod do planine Sinaj, gdje je Mojsije primio Božji zakon za Izraelce. Knjiga Izlaska govori o Božjem narodu, njihovom ropstvu i oslobođenju iz ropstva. Također sadrži Božje zakone za njegov narod. Ti zakoni upućivali su ih kako da žive i slijede Boga u novostečenoj slobodi.
Zakoni koje je Bog dao Izraelcima sadržavali su i upute za izradu i postavljanje Svetog šatora gdje će se Bog sastajati sa svojim narodom. Zato se još naziva i Šator sastanka. Bog je Mojsiju dao detaljne upute za svećenike koji će služiti u Svetom šatoru. Knjiga Izlaska završava tako što Bog ispunjava Sveti šator svojom prisutnošću u obliku oblaka.
Zatim počinje sljedeća knjiga, s još zakona za izraelski narod. No Izraelci nisu uvijek slijedili upute koje im je Bog dao. Dok je Bog tek davao svoje zapovijedi Mojsiju, narod ih je već kršio. Priča o izlasku počela je u Egiptu, a završila usred pustinje Sinaj. Božji narod još uvijek je bio daleko od svoje obećane zemlje.
U Knjizi Izlaska, Božji narod, Izraelci…
postaju robovi u Egiptu (1,1–12,30)
odlaze iz Egipta u pustinju (12,31–18,27)
primaju Božji zakon u pustinji Sinaj (19,1–35,3)
izrađuju i postavljaju Božji Sveti šator (35,4–40,38)
1
Izraelci u Egiptu
1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s njim otišli u Egipat, svaki sa svojom obitelji: 2 Ruben, Šimun, Levi, Juda, 3 Isakar, Zebulun, Benjamin, 4 Dan, Naftali, Gad i Ašer. 5 S Josipom, koji je već bio u Egiptu, bilo je ukupno sedamdeset Jakovljevih potomaka. 6 Tijekom vremena umrli su Josip, sva njegova braća i čitav taj naraštaj. 7 No Izraelci su bili plodni i razmnožili su se. Postali su izuzetno brojni i snažni, tako da ih je bio pun Egipat.
Izraelci potlačeni
8 A zatim je na vlast u Egiptu došao novi kralj, koji nije znao za Josipa. 9 »Gledajte«, rekao je svom narodu, »Izraelci su brojniji i jači od nas. 10 Postupimo s njima lukavo, da se ne bi još više namnožili. U slučaju rata, mogli bi se pridružiti neprijateljima, boriti se protiv nas i pobjeći iz zemlje.«
11 Zato su nad njima postavili nadglednike da ih prisiljavaju na teške radove. Tako su Izraelci za faraona izgradili gradove-skladišta, Pitom i Ramses. 12 No što su ih više tlačili, to su se Izraelci više množili i širili, pa su ih se Egipćani počeli bojati. 13 Zbog toga su ih nemilosrdno prisiljavali na ropstvo. 14 Zagorčali su im život teškim poslovima. Morali su izrađivati cigle i žbuku, i obavljati svaku vrstu poljskih radova. I kakve god radove su im nametnuli, bili su okrutni prema njima.
Faraonov zli plan
15 Egipatski kralj rekao je hebrejskim babicama koje su se zvale Šifra i Pua: 16 »Kad pomažete Hebrejkama pri porodu, pa vidite muško novorođenče, ubijte ga, a žensko pustite da živi.«
17 Ali iz strahopoštovanja prema Bogu, babice nisu poslušale egipatskog kralja, nego su ostavljale dječake na životu.
18 Zato ih je egipatski kralj pozvao i upitao: »Zašto to činite? Zašto ostavljate dječake na životu?«
19 »Hebrejke nisu kao Egipćanke«, odgovore babice faraonu. »Jake su i lako rađaju, prije nego što babice stignu do njih.«
20 Bog je bio naklonjen babicama, pa se narod namnožio i postao vrlo jak. 21 Budući da su babice pokazale strahopoštovanje prema Bogu, dao im je vlastite obitelji.
22 Tada je faraon zapovjedio čitavom svom narodu: »Bacite u Nil svakog dječaka koji se rodi Hebrejima, a djevojčice ostavite na životu.«