1 Taj glas mi je rekao: »Čovječe,* Čovječe Doslovno: »sine čovjeka«. To je obično izraz za »osobu« ili »ljudsko biće«. Ovdje se odnosi na Ezekiela kao čovjeka kojeg je Bog odabrao za svog proroka. Kroz cijelu knjigu, izraz se koristi na isti način. ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«

2 Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. 3 Rekao mi je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovni narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. 4 To su drski i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. 5 Oni su buntovan narod, no bez obzira da li će te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.

6 A ti ih se čovječe nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti oni govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. 7 Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira žele li slušati ili ne.

8 A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ti neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

9 Vidio sam ruku ispruženu prema meni, a u njoj je bio svitak.† svitak List papirusa smotan u valjak. 10 Ruka ga je rastvorila preda mnom. Na obje strane bio je ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.