1 U Efrajimovom gorju živio je čovjek po imenu Mika. 2 Rekao je svojoj majci: »Sjećaš li se onih tisuću i sto srebrnjaka* 17,2 tisuću i sto srebrnjaka Doslovno: »tisuću i sto šekela«, a to je oko 11 kilograma srebra. Isto u 3. retku. koji su ti bili ukradeni? Čuo sam te kad si izrekla kletvu zbog njih. Ti srebrnjaci su kod mene. Ja sam ih uzeo.«

Njegova je majka uzvratila: »BOG te blagoslovio, sine moj!«

3 Vratio je majci srebrnjake, a ona je rekla: »Ovo srebro posvećujem BOGU. Dat ću ga svom sinu za izradu kipa od lijevanog srebra. Zato ga sada sine predajem tebi.«

4 Tako je Mika vratio srebrnjake majci, a ona je uzela dvjesto srebrnjaka. Dala ih je srebrnaru koji je od njih izlio srebrni kip. Kip je stajao u Mikinoj kući. 5 Mika je imao svetište za štovanje idola. Napravio je svećenički prsluk† 17,5 svećenički prsluk Dio svećeničke odore (vidi Izl 28,6-14), inače isključivo za svećenike iz Levijevog plemena. Mikin prsluk osiguravao je autentičnost osobnog svetišta. Ali vjerojatno je bio i predmet štovanja (vidi Suci 18,14-31). i kućne idole. Jednog od svojih sinova postavio je za svećenika. 6 U to vrijeme Izrael nije imao kralja, pa je svatko činio što je sâm mislio da je ispravno.

7 Jedan mladić, Levit iz grada Betlehema u Judi, koji je živio među ljudima iz Judinog plemena, 8 napustio je Betlehem u Judi u potrazi za mjestom gdje bi se nastanio. Put ga je naveo u Efrajimovo gorje i u Mikinu kuću.

9 Mika ga je upitao: »Odakle dolaziš?«

»Ja sam Levit iz Betlehema u Judi«, odgovorio je mladić. »Tražim mjesto gdje bih se mogao nastaniti.«

10 »Ostani kod mene«, rekao mu je Mika. »Budi mi kao otac i svećenik. Dat ću ti deset srebrnjaka godišnje, odijelo i hranu.«

Levit je pristao. 11 Složio se da ostane živjeti kod Mike. Bio mu je poput sina. 12 Mika je postavio Levita za svećenika. Mladić je tako postao svećenik i živio je u njegovoj kući.

13 Tada je Mika rekao: »Sad znam da će BOG biti dobar prema meni, jer imam Levita za svećenika.«